Pojam pristupačnog turizma prvenstveno se odnosi na prilagodbu potrebama osoba s invaliditetom i stoga je važno definirati pojam osobe s invaliditetom.
Promjenjivo tumačenje invaliditeta
Klasifikacijski sustav WHO-a ICF (International Classification of Functioning of Disability and Health) razlikuje pojmove smanjenih ljudskih sposobnosti (fizičkih, osjetilnih i intelektualnih) i bolesti (fizičkih i mentalnih).
Takva se klasifikacija koristi diljem svijeta u preporukama, standardima i studijama koje se odnose na pristupačni turizam te potrebe putnika i posjetitelja, a na njoj se temelji i ovaj Vodič.
Medicinski pristup invaliditet je smatrao bolešću koja predstavlja neku vrstu narušenog zdravlja ili drugo zdravstveno stanje koje zahtijeva stalnu medicinsku skrb za osobe s tjelesnim oštećenjima ili osobe koje prolaze kroz rehabilitaciju.
Medicinski pristup doveo je do pojmova koji uglavnom imaju uopćen i negativan predznak, kao što su oštećena osoba ili invalid. To dovodi do stigmatizacije i nejednakosti osoba s invaliditetom.
S druge strane, društveni model invaliditet ne smatra isključivim problemom pojedinca, već ograničenjem koje stvara društvo, a koje se manifestira u obliku prepreka i nejednakosti pojedinca.
Prepreke koje uzrokuju nejednakost mogu se podijeliti na fizičke i društvene prepreke.
Cilj je, kroz uklanjanje fizičkih i društvenih prepreka, omogućiti osobama s invaliditetom ravnopravan pristup turističkim proizvodima, objektima i uslugama.
Najvažnija promjena, proizašla iz društvenog modela, bilo je uvođenje pojma ”osobe s invaliditetom”.
U središtu ovog pojma nalazi se osoba, kojoj je pridodan pojam koji opisuje njeno stanje.
,,Prema Konvenciji UN-a, osobama s invaliditetom smatramo one osobe koje žive s trajnim oštećenjima tjelesnih, psihičkih, intelektualnih ili osjetilnih sposobnosti, i koje se suočavaju s raznim preprekama, koje djelomično ili u potpunosti mogu sprječavati njihovo ravnopravno sudjelovanje u društvu.”
Sustav klasifikacije invaliditeta
Klasifikacijski sustav WHO-a ICF (International Classification of Functioning of Disability and Health) razlikuje smanjenje ljudskih sposobnosti (fizičkih, osjetilnih i intelektualnih) i bolesti (fizičke i mentalne).
Takva klasifikacija se koristi diljem svijeta u preporukama, standardima i studijama koje se odnose na pristupačni turizam i potrebe turista s invaliditetom, pa predstavlja i temelj ovog Vodiča.
Uz gore navedenu klasifikaciju treba se imati u vidu i činjenicu kako osobe s invaliditetom ili osobe koje žive s određenom bolesti nemaju u potpunosti, nego samo u određenoj mjeri jednake karakteristike, potrebe i životne situacije te kao ciljana skupina nisu u potpunosti homogena skupina.
Valja napomenuti kako se ograničavajuće situacije moraju promatrati u kontekstu sposobnosti i bolesti.
Smanjenje sposobnosti može biti trajno ili privremeno, što znači da nije sigurno kako se razvoj i korištenje osnovnih sposobnosti ostvaruju u potrebnoj mjeri ili se zbog nečeg prekidaju, obustavljaju, primjerice uslijed prometne nesreće ili nekog drugog razloga.
Smanjene sposobnosti uzrokuju ograničenja u interakciji s okruženjem, pa razvoj turističkih usluga treba omogućiti osobama s invaliditetom da usluge, turističke proizvode i okruženje koriste na ravnopravan način.
Za razliku od stanja smanjene sposobnosti stanja prouzročena bolešću mogu se poboljšati ili ukloniti medicinskom terapijom te zahtijevaju medicijski tretman.
Takva stanja mogu dovesti do ograničenja pri interakciji s okruženjem, što se može ukloniti uspostavom pristupačnog okruženja i usluga.
