Oštećenje jednog ili više osjetila – vida, sluha, dodira, okusa i njuha – smanjuje sposobnost posjetitelja da na odgovarajući način osjete i razumiju pojedine situacije te prema njima djeluju.
Pri oštećenju nekog osjetila osobe putem jačanja korištenja preostalih osjetila nauče u određenoj mjeri „kompenzirati” oštećenje, što im pomaže u komunikaciji, orijentaciji i samostalnim dnevnim aktivnostima.
Međutim, naročito kod onih osoba koje oštećenje osjetila dožive u kasnijoj fazi života kompenzacija se ne razvija, što ih može uvelike ograničiti u svakodnevnim aktivnostima.
Osobama s osjetilnim oštećenijima pomažu posebne tehnologije, koje doprinose komunikaciji s drugim ljudima, razumijevanju vizualnih ili zvučnih poruka, orijentaciji i kretanju.
Posjetitelji s oštećenjima vida
Oštećenja vida mogu varirati od potpunog gubitka vida do raznih oblika i stupnjeva slabovidnosti. Osobe oštećenog vida mogu se oslanjati na druga osjetila (npr. dodir, sluh i njuh) kako bi bolje percipirali svoje okruženje.
Osobama oštećenog vida teškoće mogu predstavljati pješačenje, svladavanje katova, gruba i neravna podloga te zaobilaženje prepreka.
Osobama oštećenog vida prijeti više opasnosti, što uključuje pad na prometnoj cesti, spoticanje na stepenicama ili pad sa stepenica, sudaranje ili kontakt s neoznačenim, vrućim ili oštrim predmetima i površinama, a što može prouzročiti ozljedu.
Ako osobe pate i od problema s ravnotežom, to predstavlja dodatan rizik.
Posjetitelji oštećenog vida (ne samo slijepe osobe) predmete na putu s jedne strane mogu prepoznati pomoću bijelog štapa, dok drugi koriste pse vodiče (službene pse), koji im pomažu u orijentaciji te ih upozoravaju na opasnost.
Mogućnost ulaska sa psima vodičima, raspoloživa pomagala i usluge (npr. po potrebi kontaktiranje veterinara) vrlo su važne za osobe oštećenog vida i predstavljaju važne informacije prije posjeta.
Pri dolasku posjetitelja oštećenog vida, potrebno je u obzir uzeti sljedeće aspekte:
Osobama s oštećenim vidom važno je što lakše percipiranje okruženja: čiste, kontrastne, što manje složene površine i okruženje omogućuju im bolju orijentaciju
U slučaju opasnosti trebaju se koristiti odgovarajuća taktilna upozorenja i/ili zvučna upozorenja, primjerice u slučaju vruće površine, tekućine, opasnosti od pada i druge opasnosti
Korisnu su i Brailleovo pismo i reljefni tekstovi, posebice osobama s ozbiljnim oštećenjem vida
Osobe oštećena vida obično ne prepoznaju unaprijed kada netko želi s njima započeti komunikaciju niti znaju s kim razgovaraju: zaposlenik davatelja usluga na početku razgovora treba se predstaviti, ili treba na sebe skrenuti pozornost. U protivnom posjetitelj se može zbuniti, nije sigurno da će shvatiti da se obraćaju njemu i tko mu se obraća. Kada zaposlenik pomaže takvoj osobi, treba joj reći što će učiniti i što čini, a ukoliko netko u međuvremenu uđe ili izađe iz prostorije to se također treba priopćit.
Zvučne poruke mogu izvrsno poslužiti za predstavljanje kulturne baštine, orijentaciju, uputstva za uporabu ili kao upozorenje na opasnost
Zvučna upozorenja, prilagodba materijala podloge pa čak i mirisi pomažu im u orijentaciji. Takva rješenja trebaju se svjesno koristiti, o čemu treba izvijestiti osobe oštećenog vida
Pri opisu položaja nekog predmeta korisno je koristiti referentni predmet, primjerice predmete locirati prema kretanju kazaljki sata
Osobama oštećena vida potrebno je više verbalne komunikacije uz preciznije, detaljnije opise. Ne smijemo zaboraviti da takve osobe ne mogu razumijeti govor tijela, na što trebamo paziti prilikom komunikacije
Posjetitelji s oštećenjima sluha
Oštećenje sluha pripada skupini skrivenih oštećenja, koja se ne mogu prepoznati na prvi pogled. Može se manifestirati u formi djelomičnog ili potpunog oštećenja sluha, pa jakost, visina i intenzitet zvuka koje osobe percipiraju ovisi o pojedincu.
Pristupačnost se za osobe oštećenog sluha ostvaruje posebice u području komunikacije i pristupa informacijama. Osobe koje su rođene s visokim stupnjem oštećenja sluha obično komuniciraju znakovima.
Znakovni jezici koje koriste gluhi razlikuju se u pojedinim državama, stoga pri prevođenju moramo znati koji znakovni jezik koriste posjetitelji.
Osobe koje su rođene s oštećenjem sluha mogu imati teškoća i u vezi pisma.
Većina osoba oštećenog sluha oštećenje je stekla u kasnijoj dobi pa nije vjerojatno da poznaju znakovni jezik, već pretežno komuniciraju pismeno i na taj način razumije poruke.
Često zadržavaju sposobnost govora i relativno dobro komuniciraju s drugima.
Pri dolasku posjetitelja oštećenog sluha, potrebno je u obzir uzeti sljedeće aspekte:
Verbalnu komunikaciju otežava bučno okruženje pa na razumijevanje utječu i akustične karakteristike prostorija
Čitanje poruka i natpisa od kritične je važnosti, stoga se natpisi trebaju na odgovarajući način osvijetliti
Alarm koji se sastoji isključivo od zvučnih signala gluhe osobe i osobe oštećenog sluha neće čuti ili neće primijetiti na vrijeme (naročito noću), pa je važno da razni alarmni uređaji mogu emitirati i svjetlosne signale
Zvukove jača i primjena indukcijske petlje, što pridonosi verbalnoj komunikaciji osoblja i posjetitelja oštećenog sluha
Pismenu komunikaciju može spriječiti jezična barijera, stoga u razumijevanju pomažu piktogrami i crteži
Zvučne informacije i upozorenja putem sustava razglasa često se uopće ne čuju ili ne čuju dobro, stoga je vrlo važna pismena komunikacija (npr. pomoću ekrana)
Potrebe posjetitelja s ostalim osjetilnim oštećenjima
Taktilne smetnje (smetnje dodira)
Među osobe s taktilnim oštećenjima pripadaju osobe koje pate od neuroloških oštećenja, paralize ili nedostatka ekstremiteta. To uzrokuje probleme s percipiranjem svih predmeta i površina i njihovim korištenjem. Osjetilni problem u ovom slučaju znači da osobe ne osjećaju ništa na pojedinim dijelovima kože i tijela, ili pojave osjećaju na krivi način.
Nedostatak ovog osjetila utječe, primjerice, na korištenje dodirnih monitora i drugih uređaja kod kojih je važan dodir. Davatelj usluga prvenstveno mora izbjeći da se zbog taktilnih problema posjetitelji izlože kontaktu s naročito oštrim, vrućim ili hladnim predmetima koji uslijed krivog rukovanja mogu ozlijediti goste.
Ograničenja zbog poremećaja mirisa i okusa
Posjetitelji oštećenog osjetila mirisa i okusa mogu doživjeti slične probleme.
Najveća opasnost uslijed oštećenja sposobnosti mirisa i okusa je što osobe s takvim oštećenjima ne reagiraju na odgovarajući način na toksične tvari, ostale polutante u zraku i dim prouzročen vatrom.
U svrhu prevencije, posjetiteljima treba omogućiti razne signale za slučaj opasnosti poput požara, dima ili eventualnog kemijskog onečišćenja.
