Nakon pojma osobe s invaliditetom, potrebno je definirati pojam pristupačnog turizma.
S obzirom na to da se njegov koncept uvelike razvijao u proteklom desetljeću, pristupačni turizam još uvijek nema univerzalnu međunarodno prihvaćenu definiciju.
Slijedom toga, u međunarodnoj se praksi koriste brojne definicije pristupačnog turizma, pri čemu se u hrvatskom jeziku koristi prijevod engleskog termina ‚accessible tourism’, prvenstveno zbog njegovog inkluzivnog tumačenja.
Prema jednoj od prvih definicija pod pojmom pristupačnog turizma se podrazumijevaju se turističke aktivnosti koje osobe s invaliditetom obavljaju u svoje slobodno vrijeme, i koje uključuju funkcionalnu i psihološku komponentu, što dovodi do osobnog zadovoljstva i zadovoljstva na društvenoj razini.
Jedna od kasnijih definicija, pojam pristupačnog turizma definira u opsežnijem smislu, te ga određuje kao usluge koje se temelju na načelu univerzalnog dizajna, koje su prilagođene potrebama osoba s invaliditetom i starijim osobama, a koje im omogućuju neovisno, dostojanstveno i participirajuće uživanje u turističkim proizvodima, uslugama i odredištima.
U prošlosti se pojam pristupačnog turizma odnosio na mogućnost uživanja u turističkim proizvodima i uslugama za osobe s invaliditetom.
Primarni ciljevi bili su uklanjanje prepreka i stvaranje okruženja bez prepreka.
U međuvremenu, pojam pristupačnog turizma je evoluirao, te se on danas ne odnosi isključivo na turiste s invaliditetom, nego podrazumijeva stvaranje i prilagodbu okruženja koje je pristupačno svim ciljanim skupinama.
Novi trendovi značajno proširuju područje na koje se odnosi pristupačni turizam i prema tome raste broj skupina stanovništva koje se obuhvaćaju njim, a u obzir se uzima i povezanost između invaliditeta i starije životne dobi.
U skladu s tim, principi pristupačnosti se provode na način koji donosi korist što većem broju ljudi.
„Pristupačnost je središnji element svake održive i odgovorne turističke politike. Ona istovremeno predstavlja neophodnu ljudsku pravnu obvezu i iznimnu poslovnu mogućnost. Prije svega važno je shvatiti kako pristupačni turizam ne služi samo osobama s invaliditetom ili osobama s posebnim potrebama, već donosi koristi svima nama.”
Tržište pristupačnog turizma
Važnu ulogu u postizanju pristupačnosti turističkih odredišta imaju načela univerzalnog dizajna. Njihovom primjenom ne postiže se samo uklanjanje fizičkih prepreka, nego se želi stvoriti okruženje koje je u istoj mjeri prikladno za svakoga.
Prema novim definicijama, pristupačnim turizmom se smatra onaj koji je pristupačan svim osobama, bez obzira na to imaju li neku vrstu invaliditeta (ovim pojmom su obuhvaćene osobe s motoričkim oštećenjima, oštećenjima sluha, oštećenjima vida, kognitivnim i psihosocijalnim oštećenjima, osobe starije životne dobi te osobe s privremenim invaliditetom).
Nadalje, razvoj pristupačnog turizma ne uzima u obzir samo potrebe osoba s trajnim invaliditetom, već i potrebe roditelja s malom djecom, osoba starije životne dobi, osobe s privremenim teškoćama (npr. uslijed prijeloma), kao i osobe koje s njima putuju u pratnji.
Ovakav pristup turizmu zahtijeva stratešku suradnju svih relevatnih dionika turizma.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (TAD, 2019) danas u svijetu živi oko milijardu osoba koje žive s nekim oblikom tjelesnog, mentalnog ili osjetilnog invaliditeta.
Invaliditet i starija životna dob tijesno su povezani, s obzirom na to da osobe starije životne dobi imaju poteškoće pri obavljanju dnevnih aktivnosti, što uvelike povećava broj osoba s invaliditetom.
Europska komisija je 2014. godine naručila je studiju, iz koje se može saznati da je u Europskoj uniji 2011. godine živjelo 138,6 milijuna osoba s raznim oblicima invaliditeta, i koje su ostvarile 783 milijuna putovanja na teritoriju Europske unije, čime je stvorena dodana vrijednost u iznosu od 356 milijardi eura te radna mjesta za 8,7 milijuna ljudi.
Prema prognozama iz Studije, uz iste uvjete, potreba za pristupačnosti će do 2020. godine porasti za 10%, odnosno na 862 milijuna putovanja godišnje, dok bi se poboljšanjem pristupačnosti turističkih atrakcija i objekata godišnje moglo ostvariti čak 1.231 milijardi putovanja.
U studiji se nadalje navodi kako potražnja za pristupačnim uslugama prema broju putovanja može dostići 37% cjelokupnog turističkog tržišta, dok trenutačno tek 9,2% turističkih usluga zadovoljava uvjete pristupačnosti. To znači da u segmentu pristupačnosti turističkih usluga postoji neiskorištena tržišna niša od 27,8 postotnih bodova.
Tržište pristupačnog turizma u Mađarskoj
Podaci mikrocenzusa koji je u Mađarskoj proveden 2016. godine, govore kako se čak 408.021 osoba izjasnilo da imaju neki oblik invaliditeta, što predstavlja 4,3% cjelokupnog društva.
Skoro polovicu ove skupine čine osobe s oštećenjima lokomotornog sustava, dok broj slabovidnih, nagluhih te osoba s intelektualnim teškoćama prelazi 50.000.
Uz njih, među osobama s invaliditetom najzastupljenije su osobe s teškim gastrointestinalnim i mentalnim oštećenjima.
Polovica osoba s invaliditetom koje su obuvaćene mikrocenzusom iz 2016. godine, izjavilo je da se osjeća ozbiljno ograničenom u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, oko trideset posto (28,9%) svoju je ograničenost okarakateriziralo kao umjerenu, dok se 21% nije osjećalo ograničenim.
Uz oko 408.000 osoba s invaliditetom, još je 590 tisuća osoba izjavilo je da ih njihovo zdravstveno stanje u ozbiljnoj mjeri ograničava pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
898.000 ispitanika izjavilo da su zbog zdravstvenog stanja umjereno ograničeni pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Ovu skupinu čini triput više ljudi nego što ima osoba s invaliditetom, i predstavlja 15% ukupnog stanovništva (Karakteristike populacije s invaliditetom i teškoćama).
Iz navedenog možemo zaključiti da skupina ljudi, koja se u zakonskom smislu i u zdravstvenom sustavu smatra osobama s invaliditetom, nije identična s kao i skupina osoba s teškoćama. S jedne strane, osoba s teškoćama je puno više, dok se s druge strane jedna petina osoba s invaliditetom ne osjeća ograničenom pri obavljanju svakodnevnim aktivnosti.
Slijedom navedenog, prilikom određivanja potencijalni korisnika turističkih usluga, na koje su usmjerene poruke u kojima se naglašava uklanjanje prepreka i pristupačnost, može se i treba razmišljati o puno većem broju ljudi i puno širem društvenom sloju.
