Turistička odredišta i sadržaji javne namjene trebali bi biti prilagođeni potrebama osoba s invaliditetom što je više moguće, kako u fizičkom, tako i u komunikacijskom smislu. Fizička prilagođenost objekata odnosi se na mogućnost kretanja i dolaska u razne dijelove objekta, kao i jednostavnost korištenja sadržaja unutar objekta. Komunikacijska prilagođenost važna je zbog informiranja posjetitelja, a može se postići postavljanjem natpisa na Brailleovom pismu ili indukcijskih petlji. Vođenje principima univerzalnog dizajna i razumne prilagodbe pri organizaciji prostora može uvelike pridonijeti pristupačnosti odredišta i ugodnijem boravku u njima. Načela pristupačnosti trebala bi se primjenjivati kako na smještajne i ugostiteljske objekte, tako i na sadržaje javne namjene koji se mogu smatrati turističkim odredištem.  

Osobama s invaliditetom potrebno je omogućiti koliko god je moguće ravnopravno uživanje u turističkim sadržajima i odredištima. Dodatne sadržaje, koji su uključeni u cijenu smještaja/ulaznice, trebalo bi prilagoditi na način da ih i osobe s invaliditetom mogu koristiti, koliko god im to njihove mogućnosti dopuštaju. Uz to, osobe s invaliditetom nikako ne bi smjele biti diskriminirane na način da se prilagodbe, koje je potrebno napraviti da bi se osigurala pristupačnost, dodatno naplate.   

S obzirom na to da je za osobe s invaliditetom pristupačnost jedan od najvažnijih kriterija za odabir turističkog odredišta, važno je staviti na raspolaganje sve relevantne informacije o pristupačnosti odredišta i mogućnostima za dodatnu prilagodbu.  Informacije o pristupačnosti turističkog odredišta trebale bi biti jasno istaknute na web stranicama, platformama za rezervaciju smještaja te stranicama turističkih zajednica ili agencija, a pritom odražavati stvarno stanje i biti ažurirane po potrebi. Osim što isticanje informacija o pristupačnosti može djelovati vrlo poticajno na želju za dolaskom na odredište koje je prilagođeno potrebama osoba s invaliditetom, može stvoriti dojam dobrodošlice i društvene odgovornosti. 

Uslužno osoblje svojim pristupom može uvelike pridonijeti stvaranju dojma pristupačnosti turističkog odredišta i zato je važno educirati ga kako na najbolji mogući način može ostvariti komunikaciju s osobama s invaliditetom te im omogućiti ugodan boravak. Korištenje rječnika koji ne stvara dojam diskriminacije, ispravan način pristupanja osobi i spremnost na pomoć nužni su za osiguravanje ugodnog boravka u objektu. Uslužno osoblje trebalo bi dobiti upute kako pristupiti gostima s različitim vrstama invaliditeta te biti potaknuto na individualan pristup, suosjećanje i spremnost na prilagodbu.

S obzirom na to da se osobe s invaliditetom često koriste web stranicama i mobilnim aplikacijama za informiranje o turističkim odredištima, iste je važno prilagoditi njihovim potrebama i mogućnostima. Jednostavnost kretanja, mogućnost dolaženja do razumljivih i cjelovitih informacija, kao i pristup s uređaja asistivne tehnologije, uvelike doprinose njihovoj pristupačnosti. Kako bi se to postiglo, stranica bi trebala usklađenja s WCAG standardima te nuditi razne mogućnosti prilagodbe (govorna reprodukcija teksta, prilagodba boja i fonta, navigacija tipkovnicom).