Turistička atrakcija, a često i vanjski prostor objekta te krajolik koji ga okružuje (npr. park) može imati pješačke staze, odmorišta, područja pogodna za razne aktivnosti, prirodne atrakcije ili promatračnice.
Pristupačni vanjski prostor od velikog je značaja, kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da u potpunosti steknu doživljaj koji im atrakcija ili smještaj pružaju.
Najvažniji aspekti vanjskog prostora objekta su:
Svi putevi moraju imati glatku površinu, biti vodoravni ili s blagim nagibom i razumne širine, na način da omogućavaju da se dvoje invalidskih kolica usporedno kreću
Prostori za pristup odmorištima moraju biti dovoljno široki, ravni i glatki kako bi olakšali kretanje i okretanje invalidskih kolica
Preporučuje se korištenje navigacijske barijere za posjetitelje s oštećenim vidom
Stanje vanjskih puteva potrebno je redovito nadgledati te ih održavati, posebno tijekom glavne sezone, budući su i najmanje nepravilnosti i prepreke (npr. lišće) sigurnosni rizik
Na području odmorišta preporuča se postavljanje odgovarajuće nadstrešnice namijenjene predahu u slučaju duže ture boravka na otvorenom prostoru
Prilaz grubljem ili manje čvrstom terenu moguće je kratkoročno osigurati raznim daskama, metalnim ili drvenim pješačkim površinama položenim preko tla
Potrebno je izbjegavati labave, šljunčane staze te koristiti alternative šljunku, izrađene od materijala koji je blizak prirodnom
Po etapama puta poželjno je instalirati opipljive oznake i natpise, u pravilnim intervalima
U slučaju šetnica s glatkom površinom, radi smanjenja opasnosti od proklizavanja zbog vlage, preporučuje se uporaba protukliznog materijala (mrežica, vrpca, traka itd.)
Klupe i stolice s naslonima za ruke i naslonom moraju biti dostupne na odmorištima dužinom puta, tako da ne ometaju kretanje drugih posjetitelja
Slobodno vrijeme
